Dragi.

Dragi bloŽe, idem učiti tako da jednog dana mogu položiti državnu maturu.

Dragi bloŽe,

idem učiti tak' da jednog dana mogu položiti državnu maturu.

Nekako osjećam da je došlo vrijeme da iskritiziram društvo. Opet. I opet. I onda još jednom. Ili dva puta.

Za početak, prilično me živciraju trendovi, bilo jezični, modni, kulinarski (?), boje (pridjev?) i slično. Zašto? Zato što su oni potrebni samo nedovoljno kreativnoj masi i prolazni su. Kao i sam sadržaj mase, tj. masa.

Pa, eto, brojček broj jedan: Općenito ne volim žargon, pogotovo ako nema smisla, da ne kažem (napišem?) da je glup ili ako je pretjeran. Tipa: netko prdne, a 'etko kaže: 'U, koji car!'. Ili: priča se o nekome tamo N.N.-u, a njemu u čast i slavu netko se sjeti: 'U, koja legenda..! Frajer se jednom tako zasr'o da smo morali pločice ponovno stavljati...', svi zadivljeni, omamljeni samo ponavljaju: 'Ajme, koja carčina...' Uopće ne razumijem takve izraze. I definitivno mi se ne sviđa što se i cure (međusobno!) nazivaju frajerima ili frendovima. To stvarno ne razumijem. Zar i cure same žele biti muški? Ok, možda je to stvar samog anglizma, ali, koliko je znam, postoji i verzija frendice i frajerice, iako mi 'frajerica' zvuči podrugljivo. Uostalom, ako nekome i kažeš da ti je frend/frendica, zapravo ti nije prijatelj, tim više što, ako ćeš već koristiti taj izraz, tako ćeš većinu zvati, a ne one najbliže, što dokazuje da taj anglizam nema težine jer ne vjerujem da ćeš većinu smatrati prijateljima (osim ako prijatelja nemaš). Ili?


Brojček broj dva: Čemu navala na starke? I majice s glupim printom? Ok, nije da sam prešla cijelu Hrvatsku da provjerim tko šta nosi, ali ovdje u Malumgradu i okolici, situacija je je'n, dva, tri: All Star/Vans + traperice/šareni šosek + majica s printom + čarobne naočale s necrnim rubom + kosica sa šiškicama oh! oh! na stranu.
Opet, nisam prešla Hrvatsku, ali ako se to vrti po Gradu (ali nije većina!), onda se vrti i u ostalim gradovima. A, s druge strane, ako uzmemo sam Grad za primjer, prevelik je za premalo grupacija.

Brojček broj tri: Čula sam da je trendi jesti skupu čokoladu.

A brojček broj četiri: Trenutno nisam sigurna koja je bolja in.

Sve u svemu, najbolje je biti copycat i uglavnom paziti na to da imaš isti model majice i/ili hlača i/ili naočala kao i tvoji 'frendovi', eventualno druge boje; čisto da se uklopiš u svijet u kojem si siguran; da budeš u masi sa smiješkom i bez ideja jer na kraju dana ono što svi želimo biti je - frajer, car(čina), legenda ili kralj.

A za one koji vole trenutne trendove i misle da ih zbilja podržavaju: onome kome se neki trend zapravo sviđa, nastavit će ga pratiti i kad ga 'službeno' prestanemo tako zvati. E, baš na tom dijelu počinje tzv. stav, koji se zapravo isto može kopirati, ali se ne može nikad u potpunosti lažirati. Pa... nek' im je sa srećom.

Rekla bih da volim ironiju. Možda ne uvijek. Recimo ne ovih dana. Hm, eto, kraj je školske godine. Umalo. U najgorem slučaju imam osam petica , jednu četvorku, jednu trojku i (hm?!) šest dvojki. U najgorem slučaju, jel'? Od šest dvojki, dvije su upitne. Drugim riječima: popravni. Eto, ista sam kao i oni koji se provlače cijelu godinu.
Danas sam išla 'podići' diplomu grada za žup. natjecanje na kojem sam bila. U publici su sjedili profesori iz čijih predmeta idem na popravni.

Rekla bih da volim ironiju.

Trenutno je 22:36. Namjeravam rješavati zadatke za sutrašnji test iz informatike. Radi se o logičkim sklopovima. Ide mi. Jer je logično. Nije fina matematika, al' ipak na nešto (s)liči. Pa eto, pozdravi meni i logičkim sklopovima.

Profesorica etike je svim svojim razredima zadala pisanje eseja na satu. Tako je u prvim razredima bila tema: dokazivanje očitog (ili tako nešto) na što je jedan dečko napisao esej o partizanima i ustašama plus što je opisivao događaje tipa: ovaj je nabio bebu na nož i bacio je skupa s njenom majkom u kuću koju je potom zapalio. To mu je ispričala baka.

Jučer smo se Guza i ja prc-prc u autu, oko 9 ili 10 sati. Danas smo to ponovili oko 7, kad je još bio dan. Taman kad sam htjela skinuti hlače, tj. skinula sam ih skoro dopola,kad ono: pokraj auta lagano trčkara neki čovjek. I tako. Ajde kao nema veze. Idemo dalje. Dogode se svi sklopovi koji su se imali dogoditi, zapravo još uvijek se događaju, kad ono: prolaze dvije žene pokraj auta, gledaju Guzinu golu guzicu, komentiraju i pogledavaju se, a ja umirem od srama.Nda.Ne radite to po danu.U autu koji nema tamna stakla. Fala.

Trenutno je 22:52. Ergo, uvod u programiranje.

Došlo je ono vrijeme u mjesecu kada treba napisati modernu pjesmu modernog sadržaja.
Red prazan.
Red slova.
Red prazan.
Nakon pomnog razmišljanja odlučila sam ovoj veličanstvenoj pjesmi dati veličanstveni naslov: Pa ergo.

'Pa ergo.'

Ergo.

Kaže t-rn t-rn tn tn.
Kaže: ja.
Kaže nije lag'o
Kad je rek'o da je lag'o
Il' je lag'o da laže.
Kaže.

Ergo.

Kaže ž ž k-a ž ž k-a.
Kaže:ti.
Kaže nije prd'o
Kad je nije da je a
Kad koza nije lag'o,
Lag'o da ne laže.
Kaže.

Ergo.

Kaže aha-ha kk ža-nja.
Kaže: oni.
Kažu lažu.
Kake bacaju po podu.
Kaže da ne laže.
Kaže.

Kraj pjesme.

A pjesnik je htio: sad ti?